Zapjenjeni desničari, vi zaista pokazujete kako se ne voli svoja zemlja i svoj narod!

Da bi hrvatski narod sačuvao svoje dostojanstvo, dosegnutu civilizacijsku razinu i poštovanje drugih, on mora sve one iz svojih redova, koji su počinili zločine, istjerati na čistinu, procesuirati ih i osuditi one kojima se krivica dokaže.

Svaki zločin treba osuditi i od njega se distancirati, jer nijedan zločin nije počinjen u ime naroda, bez obzira na to koliko se neki upiru upravo tako to prikazati. Prikrivati zločin i zločince i čak veličati zločince iz svojih redova, znači preuzeti na sebe (kao kolektiv) odgovornost i proglasiti se zločinačkim narodom.

Nepriznavanjem počinjenih zločina, njihovim marginaliziranjem i minimaliziranjem, zaštitom osnovano sumnjivih da su zločine počinili, ne štiti se dostojanstvo svojeg naroda, već naprotiv. Počinitelji zločina nisu i ne mogu biti ponos i dika svojeg naroda. Oni su sramota naroda iz kojeg potječu!

Po mojem sudu film je vrlo objektivan, a to što prikazuje stvari za koje mi najradije ne bi htjeli znati, više je naša slabost nego slabost uratka.

I na kraju što će raditi vojnici kojima zapovjednik (D. Krstičević) kaže: "IV gardijska nema zarobljenika. Mi od svakih deset zarobljenih devetoricu ubijemo, a desetog pustimo da ispriča svoijima kako su prošli!" Ili zapovjednici satnija gospičke brigade uoči "Oluje" kažu vojnicima: "Bez zarobljenika!"

Hoće li mi netko reći kako to treba tumačiti?
Ogromna većina pripadnika HV nije počinila nikakav zločin, ali ih je dobar dio počinio sitne i ne uvijek samo sitne krađe iz napuštenih srpskih kuća.

Oni koji spominju aboliciju i tumače je kao amnestiju, moram reći da se abolicijom oslobađaju odgovornosti oni hrvatski državljani koji su se pobunili protiv Hrvatske, dakle za čin pobune, a ne i oni koji su počinili ratne zločine.

Ali zločinci iz redova srpskog naroda su sramota svoga naroda. Od njih i njihovih zločina se Srbi moraju distancirati.